Modernitet postavlja zahtjev mjere koju ne smijemo prevršiti. Ta smjerna suzdržljivost jedino je stvarno sjećanje, jedini put iskrene sućuti... 

(J. K. P.)

Dvadeseto stoljeće bremenito je iskustvom krvavih ideologija i smrti, od prošlih različito možda samo njihovim velikim brojem. Smrt je na ovim prostorima strašnom prisutnošću, teško dokučivim i često nerazumljivim razlogom postala okrutna stvarnost. Sućut će uvijek biti istina individualnog osjećaja, za žrtvu života nerazmjeran način zahvale. 

Postoji li razmjeran način i kako ga oblikovati? 

Svako poslijeratno vrijeme pokazuje isto lice. Mjesta vječnog spomena proteklih su se godina obilježavala kratkoročnim inspiracijama “umjetničkih” interpretacija.